Mursko Središće smješteno je na desnoj obali rijeke Mure. Već odavno Mura utječe na razvoj našeg mjesta, pa je i samo ime dobilo po njoj. Mura izvire u Austriji, u srcu nacionalnog parka Hohe Tauern (Visoke Ture). Izvire na visini 1898 metara, da bi se do našeg mjesta spustila za više od 1700 metara i pretvorila u mirnu i široku rijeku sa brojnim zavojima i mrtvim rukavcima.

Od izvora do ušća u Dravu (u Podravini - kod Legrada) broji 438 kilometara, od čega je u Austriji 295 km, u Sloveniji oko 70 km (od toga oko 35 km kao granična rijeka sa Austrijom), dok u Hrvatskoj protječe u dužini oko 70 km.

Mura ima snježnoledeni režim, čiji su najizrazitiji elementi ljetni maksimum i zimski minimum. U svom gornjem toku kroz Međimurje, Mura je urezana u Međimurske gorice, tako da sve do Podturna ima desnu obalu povišenu čak i do 10 metara. Tako su mjesta na njenoj desnoj obali, pa tako i Mursko Središće, bila zaštićena od brojnih poplava. Od Podturna dalje ona teče kroz pravu ravnicu. Ima mnogo manji pad, ne grana se, ali zato stvara zavoje i meandre. Tok mijenja zbog rasta meandara, koje presijeca za velikih voda. Kroz povijest je rijetko mijenjala svoje korito. Tada bi ljudi rekli "odnesla nam je zemlje na drugu stran". Ipak sa svoje obje strane ima mrtvih rukavaca i suhih korita. Iako po svojoj veličini ne predstavlja takvu prirodnu zapreku, koja bi razdvajala narode i države, ona je morala preuzeti i tu funkciju. U 15. stoljeću ona je granična rijeka među austrijskim i ugarskim državama. U državnim sukobima između austrijskih i ugarskih sluga njenu su deruću moć iskorištavali za preusmjeravanje njenog toka i potkopavanje suprotne obale. Prije stotinjak i više godina, zabilježeno je da na potezu od Raskrižja do Murskog Središća Mura imala više grana i mrtve rukavce. S njene lijeve strane stoga danas postoje brojna odstupanja državne granice od matice. Najveća šuma uz Muru je bila MURŠČAK - od Domašinca do Donjeg Hrašćana. Kako nisu izgrađena akumulacijska jezera, Mura je sačuvala svoj prirodni tok, te zbog toga nema sušenja šuma, uslijed pada podzemnih voda.
U prošlom stoljeću na Muri je radilo mnoštvo mlinova - vodenica. O mlinovima na Muri pišu već antički izvori iz 4. stoljeća p.n.e., pa plivajući mlinovi na Muri predstavljaju svojevrsni izum. Mlinarski izrazi u mađarskom jeziku dokazuju da su nomadska mađarska plemena prilikom naseljenja ovih krajeva u 9.stoljeću preuzeli u svoju kulturu upotrebu mlina na vodeni pogon, a s time i izraze u mlinarskoj terminologiji od već naseljenih Slavena. Mlinovi uz Muru su u najstarijim vremenima namješteni na deblima, zvanim "kompi", koje su povezivale dvije grede. Komp je bilo kopano hrastovo deblo, dugačko i preko 12 metara i široko do 2 metra. Obod debla su omekšali vatrom, da bi u njega usjekli korito, kuda su učvrstili vratilo, široki krug iz četiriju vijenaca, na koji su pričvrstili lopatice. Tek na kraju 19. stoljeća slikovni zapisi otkrivaju nadogradnju srednjevjekovne tesarske tehnike s tesanim daskama, koje su oblikovale lađe, čune, koji su nosili pogonsku napravu na Muri.

U Murskom Središću se najduže održao mlin u "frgovu" (ulica Matije Gupca) vlasnika Belši Fereka. Radio je negdje do sedamdesetih godina ovog stoljeća. Danas je tih mlinova malo, jedan od rijetkih je "Babičev mlin" u Veržeju (Slovenija), te novi mlin - rekonstrukcija izvornog u Žabniku (Hrvatska). Pogonsko kolo pliva na dva čamca, dok je mlin u zgradi na obali. Sila se s pogonskog kola u mlin prenosi čeličnim užetom te tako mlin ne ovisi o vodostaju rijeke.
Od davnina su ljudi imali potrebu prijeći na drugu stranu rijeke i pri tome su se služili mostovima, čamcima ili skelama. U Središću postoje dva mosta - željeznički i cestovni. Željeznički je bio izgrađen 1889. godine, dok je cestovni izgrađen 1968. godine. On je betonski i podignut je nekoliko metara nizvodno od starog, drvenog. Stari most je bio dotrajao, i u ono vrijeme jakih zima, ugrožavan od santi leda koje su plivale Murom. Da led ne bi sa sobom "odnio" most, svake su godine na Muru dolazili mineri i eksplozivom razbijali led u manje sante, da bi mogle nesmetano otplivati između potpornih stupova mosta.
Jedan od načina prelaska Mure koji se koristi još i danas je "brod na Muri" - skela koja preko Mure prevozi ljude, traktore, automobile... Naši preci uz Muru su se mnogo više bavili poljodjelstvom, nego recimo splavarstvom ili zlatarstvom, o čemu najbolje svjedoči čak devet brodova na njoj (u Martinu na Muri, Žabniku, Križovcu, Miklavcu, Podturnu...). Svi oni služe prijevozu ljudi i prijevoznih sredstava između Hrvatske i Slovenije - ljudi s obje strane Mure odavno su povezani i njihova su imanja vrlo često s druge strane rijeke. Preko rijeke napeto je čelično uže koje drži skelu da je tok rijeke ne odnese nizvodno. Kormilo na skeli služi za upravljanje skelom u odnosu na tok rijeke. Na području grada Mursko Središće plove dvije skele – u Murskom Središću te u Križovcu.